
Biber sprej, poznat i kao OC sprej (Oleoresin Capsicum), sadrži aktivne sastojke dobijene iz ljutih paprika. Njegova formula je pažljivo osmišljena kako bi izazvala intenzivan osećaj peckanja, suzenje očiju i otežano disanje kod napadača, omogućavajući korisniku da pobegne iz opasne situacije.
Glavni sastojci biber spreja:
- Oleoresin Capsicum (OC) – Prirodni ekstrakt iz ljutih paprika, sadrži kapsaicinoide koji izazivaju iritaciju.
- Kapsaicinoidi – Aktivna supstanca (npr. kapsaicin), odgovorna za peckanje i iritaciju.
- Rastvarač (etanol, izopropanol, propilen glikol) – Pomaže u rastvaranju kapsaicinoida i omogućava ravnomerno raspršivanje.
- Pogon gas (azot, ugljen-dioksid ili komprimovani vazduh) – Omogućava izbacivanje spreja iz bočice pod pritiskom.
- Baza (voda ili uljani nosač) – Može biti na vodenoj ili uljanoj osnovi, u zavisnosti od formulacije.
- Zgušnjivači i stabilizatori – Poboljšavaju konzistenciju i omogućavaju bolje prijanjanje na kožu i sluzokožu.
Kako se pravi biber sprej?
- Ekstrakcija OC-a – Oleoresin Capsicum se dobija ekstrakcijom iz ljutih paprika, obično pomoću rastvarača poput etanola.
- Pročišćavanje – Ekstrakt se filtrira kako bi se dobio čist OC sa željenom koncentracijom kapsaicinoida.
- Mešanje sa nosačem – OC se rastvara u vodenoj ili uljanoj bazi zajedno sa stabilizatorima i rastvaračima.
- Dodavanje pogonskog gasa – Smeša se puni u aerosolne bočice pod pritiskom sa azotom ili ugljen-dioksidom.
- Pakovanje i testiranje – Gotovi proizvodi se testiraju na efikasnost i sigurnost pre nego što se puste u prodaju.
⚠ Napomena: Proizvodnja biber spreja zahteva specijalizovanu opremu i odobrenje u mnogim zemljama. Njegova nepravilna upotreba može biti opasna i kažnjiva zakonom.
Istorija biber spreja
Biber sprej, danas poznat kao jedno od najefikasnijih sredstava za samoodbranu, ima dugu istoriju koja potiče još iz drevnih vremena, ali je svoju modernu formu dobio tek u poslednjih nekoliko decenija.
Drevni počeci
- Još u staroj Kini (oko 400. godine pre nove ere), vojnici i ratnici koristili su mlevene ljute paprike u prahu kao sredstvo za onesposobljavanje neprijatelja. Bacali su ih u lice protivnicima kako bi im izazvali bol i dezorijentaciju.
- U Japanu, legendarni samuraji su koristili „metsubushi“ prah (mešavinu mlevenih ljutih papričica i peska) za oslepljivanje neprijatelja tokom borbi.
Razvoj u modernom dobu
- U 20. veku, policija i vojska širom sveta počele su da istražuju efikasna, ali nekonvencionalna sredstva za kontrolu mase i samoodbranu.
- 1960-ih godina, istraživači u SAD-u su otkrili da se oleoresin kapsicum (OC), aktivni sastojak ljutih papričica, može koristiti kao efikasno sredstvo za onesposobljavanje.
- 1980-ih, biber sprej u aerosolnoj formi postao je široko dostupan, prvo među policijskim snagama, a zatim i za civilnu upotrebu.
- 1990-ih, mnoge države su legalizovale upotrebu biber spreja za samoodbranu, prepoznajući ga kao efikasnu alternativu vatrenom oružju.
Savremena upotreba
Danas se biber sprej koristi širom sveta od strane:
✅ Policije i vojske za kontrolu mase i neutralizaciju opasnih pojedinaca.
✅ Građana, posebno žena i ljudi koji često putuju sami, kao sredstvo za ličnu zaštitu.
✅ Zaštitarskih službi i službenika obezbeđenja.
✅ U nekim slučajevima, čak i u zaštiti od divljih životinja (posebne verzije spreja za medvede).
Biber sprej je evoluirao od drevnog oružja do modernog sredstva za zaštitu, zahvaljujući naučnim istraživanjima i inovacijama u hemiji i tehnologiji. Njegova popularnost nastavlja da raste kao jedno od najpouzdanijih i najpristupačnijih sredstava za samoodbranu.